Samostalni zivot tokom pandemije COVID-19: Spanija

148 Views

ENIL – Španija je među najugroženijim državama pandemijom COVID-19. Pitali smo Forum za samostalni život Španije šta se dešava sa osobama sa invaliditetom koje žive u svojim domovima i institucijama.

“Od početka smo bili zatečeni i ograničeni u aktivnostima, pa smo morali da se reorganizujemo. Mislim da smo svi bili nespremni. Iako je prvo bila neverica, ova situacija nas je uverila u našu mnogo veću ugroženost i primorala nas da počnemo da učimo iz neposredne situacije… Nesumnjivo je najteže doći do maski i tako raste strah od dolaska personalnih asistenata.” (predstavnik OVI, Španski Centar za samostalni život)

“Ovde u Alkoi, situacija je baš komplikovana, vojska dezinfikuje ulice. U jednom domu za trajni smeštaj i stare je 45 inficiranih…Ja trenutno imam 67 sati mesećno personalnu asistenciju koju pruža jedna privatna kompanija. Personalni asistenti dobijaju samo maske a ja obezbeđujem rukavice i antiseptik gel.” (korisnik personalne asistencije)

Zdravstvena kriza usled COVID-19 preti da ugrozi ceo javni zdravstveni system Španije i potrebe da se uvedu drastične mere kako bi se usporila progresija bolesti. Mere zaštite su generalnog karaktera i tiču se cele populacije. Ako znamo da su stariji i osobe sa invaliditetom posebno osetljivi na bolesti, takođe je potrebno obezbediti njihova prava tokom pandemije i sprovesti odgovarajuće zdravstvene mere.

Forum je uvek promovisao model samostalnog života koji omogućava život u sopstvenom domu i odgovarajuću podršku (personalna asistencija i tehnička pomagala). Nažalost, samo mali broj osoba sa invaliditetom ima personalnu asistenciju, ostali dobijaju pomoć u kući, pomoć porodice ili su prinuđeni da žive u institucijama.

Kao deo mera države u borbi protiv pandemije koje se tiču osoba sa invaliditetom su: osobe sa invaliditetom mogu da izađu u pratnji druge osobe (da odu do prodavnice, apoteke ili benzinske stanice); značajna ekonomska injekcija je omogućena za potrebe “zavisnih” ljudi, što i dalje nije specifikovano šta znači; informativne brošure o prevenciji su podeljene osobama sa invaliditetom i njihovim pomagačima.

Nažalost, ne postoje specifične mere koje se tiču osoba sa invaliditetom koji imaju personalnu asistenciju i žive samostalno. Nekoliko lokalnih Centara za samostalni život i obezbeđuju personalnu asistenciju u Španiji nemaju kontakte sa lokalnim vlastima od kojih zavise, a to je rezultiralo u sledećem:

– nisu obezbeđena zaštitna sredstva za personalne asistente (rukavice, maske, dezinkfekcioni gelovi i sl.) a tih sredstava nema ni za korisnike. Svako se snalazi kako zna i ume i za asistenta i za sebe.

– nikakva objašnjenja nisu data u vezi sa bolovanjima personalnih asistenata ako su pozitivni na virus

– od nekih lokalnih Centara vlasti su tražile pozitivne primere saradnje korisnika i personalnih asistenata!?

– kada vlasti i mediji govore o radu zdravstvenih radnika ili nekih socijalnih službi nikad ne spominju personalne asistente.

Forum smatra da su personalna asistencija i samostalni život najbolja opcija za osobe sa invaliditetom, čak i za vreme pandemije, jer možemo ostati u svojim domovima, zadovoljiti bazične potrebe i nastaviti dnevne aktivnosti, bez većeg rizika. Situacija je drugačija za one koji ovo ne mogu. Na primer, dnevni centri su zatvoreni pa su korisnici sa svojim porodicama (ukoliko ih imaju). U Valensiji je najavljeno da ljudi neće više imati ni pomoć u kući od 16. marta. To je situacija i u drugim regionima gde je pomoć u kući ili otkazan ili smanjena na minimum, ostavljajući drugim članovima porodice da se snalaze.

Uprkos tome nastavlja se nedostatak prepoznavanja važnosti samostalnog života. Kao osobe koje žive uz podršku personalnih asistenata želimo odgovore na sledeća pitanja:

1) Koje su mere preduzete da se omogući da personalni asistenti i oni koji rade kao pomoć u kući mogu da dođu do svojih korisnika u vreme restrikcije prevoza?

2) Kakvi su planovi da se obezbede neophodne zaštitne mere kako bi se nesmetano pružala podrška?

3) Kakvi su planovi ako je neko od osoblja u institucijama pozitivan na COVID-19? Kakve su mere za minimizaciju infekcije? Da li će i ostalo osoblje biti u karantinu? Ko će ih menjati? Kakvi su planovi ako se drugo osoblje u ustanovi razboli i ne dođe na posao?

4) Postoji li neki specifični trening za pripremu profesionalaca za COVID-19?

5) Kakvi su planovi u vezi komunikacije o hitnim merama sa osobama koje su slepe i koje su gluve ili imaju neke druge potrebe?

Ono što je pozitivno istaći je solidarnost, prvenstveno naša, jer svakodnevno živimo u situaciji izolacije, društvenog nasilja i rešavanja kompleksnih situacija. Zato smatramo da smo obučeni da se nosimo sa određenim situacijama, kao što je i ova. Iako nekome može da zvuči čudno, možemo reći da smo kao bubašvabe koje preživljavaju sve – jer smo godinama bili prezreni i sad je naš opstanak na kocki i borimo se za njega.

No comments