POMERANJE SA MODELA “MILOSRDJA” KA “PRAVIMA I DOSTOJANSTVU”

106 Views

 Proces stvaranja i usvajanja Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom od strane zemalja članica UN je sada u središte pažnje donela pitanje diskriminacije i isključivanja sa kojima se sreću osobe sa invaliditetom. 

Univerzalna definicija i razumevanje invalidnosti se s pravom pomerilo sa “medicinskog” na okvir “ljudskih prava” i najavilo pomeranje sa “milosrdnog” na model zasnovan na “ljudskim pravima”. 

 Član 1 Konvencije glasi „Svrha Konvencije je da promoviše, štiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda svih osoba sa invaliditetom i da promoviše poštovanje njihovog urodjenog dostojanstva.“  

U oktobru 2007, Indija je medju prvima ratifikovala Konvenciju i sve nas učinila srećnim i ponosnim.  Pitanja koja se obično upućuju osobama sa invaliditetom glase „Kada se ispoljila vaša invalidnost?“, „Kako ste postali osoba sa invaliditetom?“ sada bi mogla da glase „Imate li slobodu izbora da živite onako kako želite u svojoj kući I u društvu?“, „Da li su vaša kuća/obrazovna institucija /radno mesto pristupačni I u okviru njih toalet?“, „Da li možete da koristite javni prevoz?“, „Da li nesmetano možete da se uključite u obrazovni proces kao i svi drugi?“, „Imate li šanse za regularno zaposlenje?“, „Imate li mogućnost učešća u različitim razvojnim planovima vlade?“, „Imate li jednak udeo u vlasništvu?“ , „Da li ste onemogućeni da zasnujete svoju vlastitu porodicu?“. 

Tokom 1995, Indija je donela  „Akt o osobama sa invaliditetom (jednake mogućnosti, zaštita prava i jednako učešće“. Različiti članovi Konvencije će dalje jačati ovaj Akt ulazeći u detalje različitih prava, obaveza i mehanizama nadgledanja koje će države morati da izgrada ili usvoje. 

Konvencija u Članu 1, nadalje se ne ograničava na samo sedam tipova invalidnosti (slepilo, slabovidost, lepra, oštećenje sluha, lokomotorna invalidnost, mentalna retardacija and mentalne bolesti) koje se pominju u Aktu o osobama sa invaliditetom, već je otvorena za širu definiciju kao – „Osobe sa invaliditetom koje imaju trajna oštećenja  npr. Fizička, psihosocijalna, intelektualna I koje ne mogu da se uključe u društvo usled različitih razloga, kao što su stavovi, jezik, arhitektonske barijere, zakoni, koji sprečavaju osobe sa invaliditetom da se uključe u društvo.“  

Ova šira definicija i priznavanje različitih prepreka koje postavlja društvo pomažu nam da razvijemo holistički i osetljiv pristup u odnosu prema diskriminaciji sa kojom se suočavaju osobe sa invaliditetom u društvu.  U skladu sa ovim razvojem postoji velika potreba za podizanjem svesti medju osobama sa invaliditetom, njihovim pratiocima/pomagačima, društvom u celini i vladinim i nevladinim organizacijama o Konvenciji UN. Potrebno je takodje razviti odgovarajuće strategije za revidiranje postojećih zakona, politika, programa i mehanizama monitoringa vladinih, nevladinih i drugih agencija.

Ova Konvencija nije ograničena samo na vladina tela. U Konvenciji se ističe da privatna preduzeća i organizacije otvorene ka gradjanstvu i društvu uopšte treba da preduzmu inicijative da „uklone barijere sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom u zgradama, okolini, transportu, informativnom sistemu, komunikacijama i servisima“.

Nije više dovoljno biti zadovoljan „dobrotvornim“ uslugama poput „invalidskih kolica“ ili „slušnih aparata “ ili „invalidskih penzija“. Zadovoljstvo će biti kada se u zakone, politike, programe i planove ugrade (radi njihovog jačanja) principi Konvencije koji se fokusiraju na Dostojanstvo, Mogućnost izbora, Samostalnost, Antidiskriminaciju, Učešće, Punu uključenost, Poštovanje različitosti, Prihvatanje invalidnosti kao dela svakodnevnog života, Pristupačnost, Jednakost muškaraca i žena i Poštovanje dece.

Potpisivanjem i ratifikovanje Konvencije UN u Indiji je sad pravno utemeljeno stvaranje i promovisanje atmosfere u kojoj osobe sa invaliditetom mogu da uživaju svoja gradjanska, politička, socijalna i kulturna prava, pravedno i bez predrasuda.

Vreme je da predstavnici vlasti, organizacija osoba sa invaliditetom, nevladine organizacije i ostale zainteresovane strane sednu zajedno i urade plan precizne strategije kao operativni plan dalje upotrebe Konvencije. Ako se to ne uradi Konvencija će takodje biti još jedna knjiga na polici.

Konačno, Konvencija UN se odnosi na stvaranje društva koje priznaje i poštuje sve različitosti i različite potrebe čovečanstva.

Reference:

  1. Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom (UNCRPD) na http://www.un.org/disabilities/
  2. Akt o osobama sa invaliditetom http://ccdisabilities.nic.in/

 O autoru:

 C. Mahesh radi u Forumu CBR, kao Koordinator za zastupnički rad, promovišući prava osoba sa invaliditetom u 87rehabilitacionih programa u lokalnoj zajednici širom Indije. Aktivno je uključen u Kancelariju za invalidnost u Karnataki i drugim mrežama koje promovišu okolinu ‘bez barijera’ i zastupa efikasnu primenu Akta o osobama sa invaliditetom.  

 C. Mahesh, +91 80 2549 7387/ 2549 7388; advocacy.cbrforum@gmail.com; cbrforum@gmail.com

No comments